|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
moj msn:
alanis-rock@hotmail.com 
blogovi koje čitam:
>dj pepe
>neda
>xena
>crna
>žestoki metalci
>gad
>bena
>plavuša
>hammerfall
>head
Utapam tuge u alkoholu,
ali one čini se znaju plivati
Tko ne cijeni život,
ne zaslužuje ga
Kad nemaš ono što voliš,
voli ono što imaš
Ljubav nije sitnica,ali
ju sitnica može uništiti
Bol nikada nezaljevaj
suzama,jer sve što
se zaljeva raste
Ljubav se nesmije
tražiti ona,se mora
dogoditi
Voljeti nije zločin to
je samo zla sreća
Ljubav je droga bez
koje nemožeš živjeti
Bježimo od stvarnosti jer
se bojimo istine
Život je kao rečenica,
nije važno jeli je duga
ili kratka,važno je da
ima smisla
MALI OGLASI ILI ...?
Prodajem svježe sarme od prošle godine s dugopoljskim
kupusom.
Upotrebljivo do 3000. godine.
Tražim Branku, pobjegla mi je.
Molim drage ljude dobre volje da mi doniraju 5000 eura.
Prodajemo naše babe, lipe male, smišne i
DOSADNE!
Posebna pogodnost: 20% popusta za gotovinu,
osiguran prijevoz.
Javiti se preko malog odmora.
Prodajemo Darinku s full opremom (garancija uključena) ili mjenjamo za sobnu ili dvosobnu lampu.
Iznajmljujem trosjed na ne izvlačenje.
Muuu/Mob. 098/6666666
Daje se oglas: Upomoć! Bonaca, bonaca, prijem!
Ahas! Oglas je da tražimo novog profesora, liječnika
za prvu pomoć bolesti glupostitisa koja je prije mnogo
godina bacila klicu i u našu školu.
Tražim izgubljeni trag. Ako se kome posreći, tu sam!
THE SHOW MUST GO ON
Prazni prostori, zašto živimo?
Napuštena mjesta, mislim da poznajemo
ova vrata.
Dalje i dalje,
Zna li itko zašto živimo?
Opet neki junak, opet neki besmisleni
zločin.
Iza zavjesa
U pantomimi.
Ostani - hoće li netko još uvijek to
uzeti za sebe?
Show mora ići dalje,
Show mora ići dalje.
I ako mi se šminka otopi,
Ipak još uvijek zadržavam svoj osmijeh
Freddy Mercury
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(Antun Gustav Matoš)
Svi smo mi dospijeli u ovozemaljski vrt koji se zove život. Staze kojima hodamo su različite, prepliću se i razilaze, mi tečemo kao vrijeme, radujemo se, smijemo, patimo,bolujemo i što je najvažnije volimo. Ljubav je čudna stvar, danas je sve lepršavo i lijepo i mi ušuškani u svojoj ljubavi sijamo od zadovoljstva, a sutra šok... Ugledamo onu stranu stvarnosti, onu stranu života koju jučer nismo poznavali, svi lijepi trenuci ispare, a u nama ostaje jedino osjećaj gorčine, usamljenosti, neobjašnjive tuge. Da li je onda naše srce vrijedno da ga žrtvujemo zbog nekih lijepih "zelenih" očiju?? oči koje su tu uz nas, bodre nas i prate kroz život, a onda odjedanput nestanu kao da nikada nisu postojale, a naše srce ostane samo, napušteno i ranjeno...
Danas se srca poklanjaju tako nepromišljeno i brzo da je gotovo i nemoguće sačuvati ih.
Da li su ljudi poludjeli ili i dalje ne shvaćaju da je srce ono najvrijednije što posjeduju? Možda su ipak ljudi u pravu... Možda ipak srce treba staviti na kocku i čekati da nađe ono koje će kucati u istom ritmu... Možda je ta neizvjesnost ono što u stvari čini ljubav, a kad bi sve bilo očigledno i lako, ljubav vjerojatno nebi bila to što je sada. Zbog toga se ljudi ne trebaju opirati kada ih pogodi Amorova strelica, a još gore da bježe od toga i srame se da pokazu svoju zaljubljenost, taj najljepši osjećaj na svijetu.
Putevi ljubavi su jako čudni i satkani od bezbroj trenutaka a svaki je poseban i neponovljiv. Svaki preživljeni dan i prespavana noć su samo dijelić ogromnog mozaika. Nikada se jedan prežvljeni trenutak neće ponoviti i zato treba voljeti i biti voljen u svakom trenutku, tokom ovog cijelog i nesavršenog života...
